Prognoza je bila točna i bura od 10-ak metara u sekundi je prašila Livanjskim poljem. Ekipa iz Splita je dojurila na pravi desert od vremena.
Uglavnom da ne duljim, sa tri jedrilice je napravljeno preko 1200 km preleta što je vjerojatno i rekord Aerokluba Livno. Prvi je definitivno zaslužio zlatnu medalju i to prije svega zbog svoje upornosti: Ivo Petričević, čovjek je danas osvojio prvo mjesto na OLC-u u konkurenciji od preko 200 natjecatelja. Drugi je čovjek bez električnog variometra i skoro drugi vantarenac na čudljivoj Dinari: Frane Franić. I treće mjesto i ovako i na OLC-u, skoro prvi vanterenac na istom mjestu kao i Frane, te niz nemilih događaja danas sa DG-om, ja: Edvard Krišto.
Današnje letenje je nastavak odličnog vremena i pravog jedriličarskog duha i adrenalinskog izazova kao što su preleti. Cijeli tjedan je bio jako dobar za prelete od čega sam iskoristio tri dana i napravio preko 900 km preleta. Stipe Krišto je prije par dana napravio 180 km po težim meteo uvjetima, a moram spomenuti i ostalu ekipu Salvadora i Vinka koji su isto tako uporni u jedrenju pa su jučer i oni prašili livanjskim nebom.
Logirane letove možete naći na OLC stranici www.onlinecontest.org ili na www.aeroklub.livno.org.
2 komentara:
bilo je jako dobro ali još to nije dovoljno. Idući put 500 Km
Ivo
Startamo svi zajedno kao na pravoj Grand prix utrci tipa Novi Zeland u cilju obaranja lokalnog rekorda i u prijeđenim kilometrima ali naročito pratimo prosjek brzine. Instrumenti, logeri, GPS, Pocket PC, sva moguća elektronika je bila u funkciji. Radio vezom komuniciramo i dijelimo podatke o dizanju, optimiziranom putu, prosječnoj brzini, termici kao prava EKIPA. Isprika Brni i ostalim jedriličarima koji su morali slušati. I Natko se javio da ušutimo. I to je jedan od razloga zašto je Livno raj za jedriličare. Nema vojne discipline kao u Sinju.
Jedrilice na udaljenosti od par stotina metara praše sa 150-160 Km/sat sve do Grahova, vračamo se nazad međutim kraj Troglava (50 Km od baze) naglo iscurimo. Edo je u panici izbacuje balast, izvlači kotać i javlja da je na 180 m QFE što znaći 120 m od poda. Frane se nekako izvuće nastavi prema Konju, Ja sam bio 200 m visočiji čekam Edu i Edo jedva se dočepa padine i prođe 30m od stabala i nekako se izvuće i on. Od straha nije uvlačio kotać narednih sat vremena.
Da bi nadoknadili izgubljeno vrijeme i digli prosjek jurimo za Franićem 200 Km/sat sve dok se Edu nije odljepila traka sa aleirona. Smanjimo na 150 i nađemo se opet svi na Konju.
Na konju diže do 2500 m koji nam služe za proći jezero i nazad...
Meni je ovo tek treći let u Livnu. Sezona bure je tek počela. Pripreme su u tijeku. Kisik, Odjeća za -20, loggeri...
Kad sve ceste budu zatvorene zbog olujne bure, IDEMO u Livno.
Do iduće avanture...
Ivo
Objavi komentar